Virtualna politička stranka A_ustav_? objavljuje što je naša:

IDEOLOGIJA , razgovor , Politika , Pitanja , Stavovi , Program , Statut , Komunikacija , A_ustav_?

Svaki čovjek u nešto vjeruje. To je intimna stvar svakog čovjeka, a kojom on opravdava svoja djelovanja i razmišljanja. Politička stranka bi trebala biti udruga ljudi sličnih vjerovanja, razmišljanja i interesa. Kako je cilj političke stranke javno djelovanje i okupljanje ljudi na istoj razumskoj i moralnoj platformi to svaka stranka mora javno obznaniti svoju ideologiju. Stranka A_ustav_? svoju ideologiju zasniva na filozofiji istine. Cijeli metafizičko filozofski koncept naše ideologije je predstavljen u dokumentu filozofija.pdf, a samo dio koji se odnosi na "političku ekonomiju", a koja je najvažnija za djelovanje političke stranke iznosimo ovdje:

POLITIČKA EKONOMIJA (POLITIČKA FILOZOFIJA)

Politička ekonomija je područje filozofije čiji je cilj objasniti ulogu čovjeka u prirodi, u društvu, kao i u novoj prirodi koju stvara svojim djelovanjem na planeti. Brojni su filozofi kroz povijest pokušavali shvatiti i objasniti čovjeka i njegov odnos spram svoga djelovanja u prirodi i društvu te posljedica koje ima taj rad na evoluciju čovjeka, prirode i društva, odnosno, na razvoj kulture i civilizacije na Zemlji.
U kaosu uzročno posljedičnih veza koje je stvorila pojava čovjeka na planeti formirao se vrlo složen sustav - ljudsko društvo po principu samoorganiziranja bez čovjekove spoznaje zašto i kako. Spoznaja čovjekovog razuma i uma da može spoznavati zakone kako "stare" prirode pa tako i "nove" prirode koju stvara čovjek, stavila je pred čovjeka zadatak da spozna zašto i kako. Ozbiljno traganje prema tom cilju započinju mnogi filozofi od kojih su najznačajniji: David Hume, Thomas Hobbes, Immanuel Kant, Karl Marx, Friedrich Hayek, Norbert Wiener, Karl Popper. Vrijeme u kojem živimo pokazuje da i pored proizvedene gomile debelih knjiga kojima si čovjek pokušava objasniti svoju ulogu u prirodi te kako da razumno iskoristi svoj najvažniji resurs - ljudsko biće, taj proces još nije dao rezultata; čovječanstvo svakodnevno svjedoči o nesreći, nepravdi, nasilju, genocidu i kulturocidu širom planeta.
"Filozofi svijet različito tumače, a stvar je u tome da ga se mijenja!" Osnovni preduvjet promjena u svijetu (društvu) je da naš svijet (društvo) bar većina filozofa pa time i ljudi tumači slično, odnosno, istinito.

GDJE JE ISTINA?

Čovjek je proizvođač proizvoda.
Svaki proizvod je neka kombinacija generičkih proizvoda:
Proizvod je rezultat procesa proizvodnje.
Proces proizvodnje je stvaranje novih proizvoda uz pomoć čovjeka i postojećih proizvoda.
Čovjekovu ulogu u procesu proizvodnje zovemo rad.
Procesu proizvodnje prethodi proces spoznaje.
Cilj spoznaje je neka istina ili laž.
Spoznata laž postaje istina.
Prije proizvoda postoji potreba.
Nakon potrebe dolazi proces zadovoljenja.
Ljudi žive od zadovoljenja svojih i tuđih potreba.
Osnovna potreba čovjeka je biti sretan i naći istinu.
Istina je osnovni sastojak sreće.
Tuđa sreća kod ljudi izaziva zavist i pakost.
Nezadovoljeni i zavidni i pakosni ljudi su nesretni.
Ljudi iskorištavaju tuđu i svoju nesreću i nesretnost.
Mogućnost iskorištavanja nesreće potiče kod ljudi pohlepu.
Zavidni, pakosni i pohlepni ljudi proizvode laži.
Kontrola ljudske zavisti, pakosti i pohlepe se naziva moral.
Sve ono što zadovoljava ljude nazivamo roba.
Roba može biti:
Sposobnost robe da zadovolji neku potrebu nazivamo kvaliteta.
Kvaliteta robe je proporcionalna kvaliteti sirovina i proizvođača.
Kvalitetu pojedinca povećava učenje.
Kvalitetu zajednice povećava pozitivna selekcija ljudi.
Ljudi se većinom opiru pozitivnoj selekciji jer je većina loša.
Roditelji odgajaju djecu za društvenu podobnost.
Podobnost je zapravo negativna selekcija.
Pozitivna selekcija se zato ljudima mora nametnuti.
Mogućnost pojedinca da reagira na prisilu nazivamo sloboda.
Slobodno biće prisilu: izbjegava, eliminira, umanjuje ili prihvaća.
Slobodan čovjek nije roba.
Slobodu čovjeka ograničava odgoj.
Odgoj i obrazovanje pretvaraju čovjeka u robu.
Sposoban, moralan i obrazovan čovjek je roba najviše kvalitete.
Škola daje osnovna znanja i vrši primarnu selekciju ljudi.
Ljudi robu stječu, upotrebljavaju i troše.
Spoznaja mogućnosti zadovoljenja neke potrebe stvara želju za robom.
Želja za robom se potiče reklamom.
Želja za robom pokreće proces stjecanja.
Stjecanje može biti: prisvajanjem, prosjačenjem, usvajanjem, razmjenom i proizvodnjom.
Način stjecanja dijeli ljude na: razbojnike, prosjake, učenike, trgovce i proizvođače.
Zadovoljenje završava procesom korištenja i potrošnje.
Svi ljudi su potrošači, a dodatno mogu biti i korisnici i proizvođači i štetočine.
Roba stvara zadovoljstvo kod posjednika i korisnika, i želju kod potrošača.
Budala je čovjek koji osobni interes pretpostavlja zajedničkom (općem) interesu.
Ljudi su pretežno budale (svaki čovjek je više-manje budala).
Razmjena roba se zato obavlja varanjem.
Veličina želje za robom je proporcionalna prijevari koju ljudi toleriraju pri razmjeni.
Proces legalnog varanja se naziva trgovina.
Trgovac je čovjek koji istovremeno vara i proizvođača i potrošača robe.
Razmjena roba je konstantan rat robom među ljudima.
Čovjeku otkriće nove robe u početku daje prednost pred drugim ljudima.
Nova roba se zato uvijek prvo koristi kao oružje protiv drugih ljudi.
Ljude koji su objekt varanja nazivamo tržište.
Kontrola tržišta se naziva vlast.
Uspješnim varanjem ljudi stječu profit.
Profit je prisvojena roba i rad.
Profit izvan opticaja nazivamo blago.
Roba koju netko stavlja u opticaj zovemo kapital.
Intelektualni kapital nekog tržišta zovemo kultura.
Proizvodni kapital nekog tržišta zovemo sredstva za proizvodnju.
Radni kapital (vrijednost rada) nekog tržišta zovemo novac.
Sposobnost robe da se razmjenjuje i prisvaja zovemo cijena.
Cijena robe se izražava novcem.
Novac je roba koja nosi vlastitu cijenu.
Novac je roba koju stvara ljudski rad (novac = rad).
Razmjenom roba ljudi zapravo razmjenjuju nečiji rad.
Kapital je ulaznica i opravdanje za proces legalnog varanja i prisvajanja.
Profit je glavni motiv proizvodnje roba i usluga i udruživanja ljudi.
Profit potiče proizvodnju i usluge u djelatnosti iz koje je dobiven.
Profit potiče proizvodnju štete u djelatnostima koje vode budale.
Nepotrebno i štetno korištenje kapitala i profita nazivamo luksuz.
Veličina luksuza je mjera veličine i statusa za budale.
Profit omogućava ljudima da jedni drugima kradu kapital.
Postojeći kapital se krade u ime budućeg profita.
Krađa u ime budućeg profita se naziva kockanje.
Legalna krađa kapitala se odvija u kockarnicama i na financijskom tržištu.
Bankari posjeduju privilegiju da istovremeno varaju i svoje dužnike i vjerovnike.
Bankari na tržište stavljaju svoj dug u vidu lažnog novca koji se zove kredit.
Bankari neprestano izvlače profit sa tržišta, a da uopće nisu vlasnici kapitala.
Pravi vlasnici banaka su njihovi dužnici i vjerovnici.
Kada profit na financijskom tržištu premaši profit ostatka tržišta nastupa recesija.
Izvlačenjem profita se guši ukupna proizvodnja i razmjena roba.
Prisvajanjem robe čovjek stječe vlasništvo.
Prisvajanjem vlasti ljudi stječu tržište.
Stjecanje vlasti i vlasništva je uzrok i posljedica rata među ljudima.
U ljudskoj zajednici ljudi se dijele ovisno o vlasništvu nad robom.
Vlasnici prisvajaju vlast i tako štite svoje vlasništvo i slobodu prisvajanja.
Vlasništvo i vlast daju ljudima privilegirani položaj na tržištu.
Vlast se prisvaja obmanjivanjem, zastrašivanjem i korumpiranjem ljudi.
Ljubav, laž, ucjena i mito su metode kojima se ljudi vežu, obmanjuju, zastrašuju i korumpiraju.
Vlast proizvodi, održava i primjenjuje novac, zakon, silu, zapreke i privilegije.
Zakon, sila, zapreke i privilegije se koriste u ime naroda protiv naroda.
Vlast se dijeli na izvršnu, sudsku, zakonodavnu i monetarnu.
Izvršna vlast osigurava vladavinu prava i provodi zakon (teoretski).
Sudska vlast sprečava i kažnjava kršenje prava i zakona (teoretski).
Zakonodavna vlast otkriva nemoral i zabranjuje ga zakonom (teoretski).
Monetarna vlast čuva vrijednosti tržišta: novac, život i imovinu (teoretski).
Vlast provode birokrati.
Trgovina dozvolama i privilegijama se naziva korupcija.
Birokracija su ljudi koji žive od korupcije.
Birokrati i birokracija obmanjuju tržište u ime naroda.
Priznatu organizaciju za provedbu vlasti na nekom teritoriju zovemo država.
Država ima zadaću čuvanja vlasništva, novca, kulture i životnog standarda tržišta.
Suvereni resursi države su: prostor i prirodna bogatstva, tržište i novac.
Prisvajanjem vlasti vlasnici su prisvojili i obavezu snošenja troška države: porez.
Da izbjegnu plaćanje poreza vlastodršci tržište obmanjuju budalaštinama.
Budalaštine demokratske države su: dodana vrijednost, kredit, slobodni izbori i demokracija.
Dodana vrijednost je ključni dokaz za "poštenje" u trgovini?
Dodana vrijednost je zarada trgovca, a koja je nekom čarolijom ugrađena u robu.
Kredit je novac kojim banke u ime države potiču promet roba?
Kredit je zapravo lažni novac kojim lihvari i birokracija potkradaju tržište i državu.
Slobodni izbori su vašar demokracije i ključni su dokaz za "poštenje" u politici?
Birokrate na tom vašaru biraju politički nepismeni, nesposobni i (ne)pristrani majmuni.
Demokracija je utopistička ideja: vladavine većine bez štete po manjinu?
Demokratska država zato porez naplaćuje siromašnoj većini bez štete po bogatu manjinu.
Demokratska država zato porez naplaćuje prevarenima bez štete po varalice.
Demokratska država se financira i kroz javni dug na velikom financijskom tržištu.
Demokratska država svoje sadašnje i buduće građane prodaje kao dužničko roblje.
Demokratska država "slobodno" bira samo jednu vlast, a ostale popunjava podobnima.
Poštena država porez naplaćuje i vlasniku i trgovcu u ime života i rada.
Poštena država porez naplaćuje iz prometa, posjeda i korištenja svojih suverenih resursa.
Poštena država održava, štiti, unapređuje i razumno koristi svoje suverene resurse.
Poštena država zabranjuje razbojništvo i profit i porez veći od cijene rada.
Poštena država porez vraća tržištu kroz osiguranje minimalne kvalitete života svakom.
Poštena država poziva i bira legitimne predstavnike vlasništva u svaki stup vlasti.
Poštena država osigurava istovremeni rad i uzajamnu kontrolu svih stupova vlasti.
Poštena država ne donosi budalaste zakone niti naplaćuje primjenu i provedbu zakona.
Poštena država ima samo jednu banku.
Uvjet napretka društva je kontrola profesija koje prosperiraju na ljudskoj nesreći.
Kada vlast padne pod utjecaj budala i onih koji žive od ljudske nesreće nastupa kriza.
Krizi prethodi negativna selekcija među ljudima i opće smanjenje kvalitete ljudi.
Kriza je razdoblje u kojem u društvu buja stjecanje bez osnova koje zovemo profiterstvo.
Da prikriju stvarni uzrok krize profiteri krizu nazivaju ekonomska kriza.
Ekonomska kriza ne postoji kao što ne postoji ni matematička ni fizikalna ni kemijska kriza, a pogotovo što ne postoji niti ekonomija kao znanost.
Ekonomska "znanost" je zapravo moderna teologija profiterstva i krize.
Teologija je "znanje" mimo znanosti.
Svaku krizu produbljuju i održavaju proroci, propovjednici, mesije i vjernici.
Kriza je posljedica krize morala, krize odgovornosti i krize stručnosti.
Ljudi obično ne priznaju svoj nemoral, neodgovornost i nestručnost.
Moralan čovjek je onaj koji poštuje kategorički imperativ.
Kategorički imperativ: ne čini drugima ono što ne želiš da se čini tebi.
Odgovoran čovjek je onaj koji stručno obavlja svoj posao.
Stručnjak je onaj koji neki posao obavlja sa najmanje grešaka i štete.
Prevladavanje krize zahtijeva nove i bolje ljude i novi proizvod: istinu.
Istina je glavno oružje za svrgavanje loše vlasti.
Jednakost, bratstvo i sloboda predstavljaju negaciju svake vlasti.
Život ljudi u sustavu varanja, obmanjivanja i zastrašivanja se naziva totalitarizam.
Život ljudi u sustavu varanja i obmanjivanja se naziva demokracija.
Život ljudi u sustavu bez straha i prevare bi bio komunizam.
Komunizam je moguć samo u društvu bez budala.
Čovjek mora živjeti sa budalom u sebi i budalama oko sebe.
Otkrivanje istine je jedina metoda suzbijanja budala.

/ Au




Ideologija : teme razgovora: